S velikom žalošću i iznenadjenjem pročitah vijest o odlasku dragog nam Toshana Krishna prabhu-a. Na zalost, zbog okolnosti, tek sada posjetih portal i vidjeh ju.
Moja sućut Murari Caitanya prabhu.

Sada razmišljam kako zadnjih nekoliko mjeseci u nekoliko prilika mi je došlo sjećanje na Tošana Krishna prabhu-a, kako ga već dugo nisam čuo niti vidio, ali na moju veliku žalost zanemarih taj Gospodinov glas iznutra i ne kontaktirah vas.
Ovo je još jedna velika lekcija da Gospodinov glas ne zanemarujem i uzimam za olako. Dragi Toshana Krishna prabhu, hvala ti za sve prekrasne trenutke provedene s tobom.
Za tvoju otvorenost, dobronamjernost, nedvoličnost, entuzijastičnost i ozbiljnost u svemu, a posebice u primjeni svjesnosti Krishne. Danas je sve manje ljudi "staroga kova", kakav si ti bio. Moja sjećanja na tebe su najviše iz nekih davnih ranih (i ratnih) '90-ih. Od Splita i Mitničke 5 (ili biješe 6?) i već legendarnog iskakanja kroz prozor "u strahu" od "Mayadevi" :), do zajedničkoga života u Pulskome hramu, gdje si, iako do jucer jedan od najviše pozicioniranih pripadnika vojske pred kim su, u svojevrsnom strahu, stajale tisuće vojnika i starješina, skakutao kao dječak u yogi pentsu ispred nas skoro golobradih mladića i servirao nam sa zadovoljstvom prasadam, razvozio nas u sankirtan u čuvenom "Yugi 45", tvojih originalnih izvedbi kirtana (Jaya Govardhan breg, Jaya polu čovjek, polu zvijer). Bilo je tu puno "dogodovština" kojih se s radošću sjećam. Hvala ti prabhu na tvojoj očinskoj brizi i ljubavi koju si iskazivao. Siguran sam da si sada negdje jos blize Krishni i oprosti što se nisam javio.

Nadam se tvoj sluga opet negdje, Dvija-nayaka das